1. OTOK

minula prva godina, na stranom tlu
sjećam se početaka, na samom dnu
besmisleni poslovi, varljivi postovi
djeluje ko da svatko se snašo
obmanjuju, strašno
al dobro, nisam, nevin ni sam
govorim da ovdje je bolje
a svako malo pomislim, na naše more
Google Maps pa scrolam
po našim otocima
od ljepote teku
suze u potocima
tako lako se uzme, sve zdravo za gotovo
ima jedan otok šta mi fali pogotovo
pa razmišljam o njemu, u pauzi za čaj
sav moj zavičaj je raj, al ovaj otok ima poseban sjaj
i zaželio sam ga se stvarno
nismo bili na njem godinu i po
radi se stalno
radi ko pseto, živi za ljeto
iza sebe ostavljam beton, tebi me eto

stižem ti otok
ja sam tvoj otrok
ti si moj porok
ti si moj otrov

ok, oko dvije jedanaeste sam, puko na Štulića
počeo izučavat njegovu ziku
pročito biografsku knjigu
i tragom knjige, došo na Silbu
Silba, moja mila
Silba, tajne krila
brte tu je napisana Gracija
tu je mladi štula, ganjo felacija
na prvu, sam se zaljubio do ušiju
uđem u more, sve do prsiju
pogledam dole, jasno vidim dlake, nožnih prstiju
ajme, kako je čisto
ajme, Bog je ovaj otok nasliko kistom
ovo remek-djelo, baš mi sjelo
ja nemam riječi, kad na plažu noću odem leći
žena kaže, stranac, hej
pogle kak se vidi, Milky Way
savršenstvo, danju i noću
ovaj otok ima silu moćnu
još par dana izdržat moć ću
spakirat ću kofere, na Silbu poć ću
hoću, hoću, hoću

stižem ti otok
ja sam tvoj otrok
ti si moj porok
ti si moj otrov

kako godišnji došo, tako godišnji prošo
ljeto 2016. zakucano u sjećanje
tako sam se zaželio hrvatske
sjećanja ću zapisat da se nikad ne ugase
bilo je tako jednostavno i sporo
nigdje nisam žurio, nigdje nisam moro
baterije pune, nisam sretao ljude
volim kad me puste, volim plaže puste
u avionu smo, letimo, natrag za irsku
kroz prozor gledam Silbu
odlazimo, teško je, a ni mi žao
tih 8 dana, vrijeme je bilo stalo
razmišljam o novom početku
jer sam otkaz bio dao
al cv-e sam marljivo slao
i već novi našao - jao
okrenem se prema ženi
slušaj, vjeruj ti meni
satrat ću ovaj poso, doć do para
pa idemo putovat, ljubavi draga
Dublin, evo nas u gajbi
kurim to granje, običaj stari
ideja za album, u meni rasla je
radni naziv:
"Silba, men’ se dušo, od tebe ne rastaje"
spreman sam, osjećam da je tren
pun sam pozitive, nisam lijen
počinjem pisat najvedriji album
pun ljubavi, pozitive
samo dobre vibre
s druge strane dnevnog, zvuk vibre (tko li je?)
otvorim poruku, mama piše
kaže sine
bit će sve u redu, nemaj puno brige
al tata je zadržan na promatranju
na Jordanovcu . . .