1. |
Otok
04:48
|
|||
1. OTOK
minula prva godina, na stranom tlu
sjećam se početaka, na samom dnu
besmisleni poslovi, varljivi postovi
djeluje ko da svatko se snašo
obmanjuju, strašno
al dobro, nisam, nevin ni sam
govorim da ovdje je bolje
a svako malo pomislim, na naše more
Google Maps pa scrolam
po našim otocima
od ljepote teku
suze u potocima
tako lako se uzme, sve zdravo za gotovo
ima jedan otok šta mi fali pogotovo
pa razmišljam o njemu, u pauzi za čaj
sav moj zavičaj je raj, al ovaj otok ima poseban sjaj
i zaželio sam ga se stvarno
nismo bili na njem godinu i po
radi se stalno
radi ko pseto, živi za ljeto
iza sebe ostavljam beton, tebi me eto
stižem ti otok
ja sam tvoj otrok
ti si moj porok
ti si moj otrov
ok, oko dvije jedanaeste sam, puko na Štulića
počeo izučavat njegovu ziku
pročito biografsku knjigu
i tragom knjige, došo na Silbu
Silba, moja mila
Silba, tajne krila
brte tu je napisana Gracija
tu je mladi štula, ganjo felacija
na prvu, sam se zaljubio do ušiju
uđem u more, sve do prsiju
pogledam dole, jasno vidim dlake, nožnih prstiju
ajme, kako je čisto
ajme, Bog je ovaj otok nasliko kistom
ovo remek-djelo, baš mi sjelo
ja nemam riječi, kad na plažu noću odem leći
žena kaže, stranac, hej
pogle kak se vidi, Milky Way
savršenstvo, danju i noću
ovaj otok ima silu moćnu
još par dana izdržat moć ću
spakirat ću kofere, na Silbu poć ću
hoću, hoću, hoću
stižem ti otok
ja sam tvoj otrok
ti si moj porok
ti si moj otrov
kako godišnji došo, tako godišnji prošo
ljeto 2016. zakucano u sjećanje
tako sam se zaželio hrvatske
sjećanja ću zapisat da se nikad ne ugase
bilo je tako jednostavno i sporo
nigdje nisam žurio, nigdje nisam moro
baterije pune, nisam sretao ljude
volim kad me puste, volim plaže puste
u avionu smo, letimo, natrag za irsku
kroz prozor gledam Silbu
odlazimo, teško je, a ni mi žao
tih 8 dana, vrijeme je bilo stalo
razmišljam o novom početku
jer sam otkaz bio dao
al cv-e sam marljivo slao
i već novi našao - jao
okrenem se prema ženi
slušaj, vjeruj ti meni
satrat ću ovaj poso, doć do para
pa idemo putovat, ljubavi draga
Dublin, evo nas u gajbi
kurim to granje, običaj stari
ideja za album, u meni rasla je
radni naziv:
"Silba, men’ se dušo, od tebe ne rastaje"
spreman sam, osjećam da je tren
pun sam pozitive, nisam lijen
počinjem pisat najvedriji album
pun ljubavi, pozitive
samo dobre vibre
s druge strane dnevnog, zvuk vibre (tko li je?)
otvorim poruku, mama piše
kaže sine
bit će sve u redu, nemaj puno brige
al tata je zadržan na promatranju
na Jordanovcu . . .
|
||||
2. |
Stari (feat. Burque)
06:05
|
|||
2. STARI (feat. Burque)
stranac uvod
oduvijek sam od smrti staraca strijepio
maminu poruku, još nisam osvijestio
osjećam da iza ugla je bol
odlažem mob i sjedam za stol
ne smijem pokazati slabost
moram bit snažan i tati dat radost
ali kako? nikako
jedino kako znam, pjesmom ću probat stvorit, bolji dan
samo jedna riječ mi se vrti po glavi - stari
stari
stari . . .
stari . . .
Burque vers
evo i mene, odbjeglog mlađeg sina,
da provjerim jel bolnička, hrana fina.
prije, dok smo išli skupa na misu nedjeljom,
prispodobu o odbjeglom sinu si smatrao nedjelom
svaki put kad svećenik je čitao tu priču
osjećao sam tvoje misli, kako na mene viču
suza si zbog mene, toliko prolio,
al i međ suzama znam, koliko si volio.
volio mene, volio brata
mada smo otvorili i zalupili vrata
ja na put oko svijeta, a on u irsku
mogu zamislit tad u tvojim mislima vrisku
i želju da nam opališ barem po trisku
i jebeš nam, baš, sve po spisku.
ali više to sve nije, ni najmanje važno
važno je samo, da te volimo strašno
i da želimo, ma više od svega,
da sjebeš taj rak i da se ne predaš
da ustaneš na svoje zdrave noge bose,
da kreneš u život koliko te nose
kao kad si sjeo na avion i odletio na jug
vidjeti odbjeglog sina do kog put je bio dug
vidjeli smo se nakon petsto dana
divno bilo je vidjet da zacjelila je rana
rana od sina koji izdao je starce
sada taj stari hoda Kenijom, skupa nosimo rance
priče o mladosti i mami, životnih taktika
obilazak sirotišta i Masai ratnika
stari, ono je bio početak, taj safari
još takvih stvari će biti puno u stvari
refren
stari
svi planovi su stali
stari
mladi, moj stari
stari
s Jordanovca bjež vani
stari
bolest, satari
stari
riječ udara poput malja
sa šahovske ploče
mi ugrozilo kralja
stranac vers
stari, dosta sranja
dosta zajebancije, trebam te, šta ti je
nemamo vremena za rak pluća
treba te mama, treba te kuća
stari, bez tebe sam mrva
diž se stari, triba cipat drva
nas dvojica bi pomogli
al nismo ti nešto poletni
ma nu der mene
naradio si se za 3 života
a ja ti opet, nađem posla
stari, već mi puno fališ
stari, previše smo srali
previše svađe i previše ljutnje
pričajmo rađe, bez smutnje
jer vrijeme curi
žuri, žuri
pa nećemo, ćaća, mrit ljuti
kažeš da sam daleko al tata moj šta je to??
koliko, godina sam imo kad sam ošo od kuće?
da nisi 27? ne, al vruće
skoro 3 banke
pa sam ošo do banke uzet stan na rate
sjeti se tata, svakoga dana
između tebe i mene
ra ta ta ta ta ta
odselio, svađa stala
odselio al volim te, to znaš valjda
|
||||
3. |
Još ništa se ne zna
05:18
|
|||
3. JOŠ NIŠTA SE NE ZNA
dok čovjek kuje planove
Svevišnji se smije
sve bilo je idealno, do maloprije
sad ponovo zračna luka
al ovog puta, od puta kući mi muka
još se ne zna u kakvom stanju je stari
zadržan je kažu, prevencije radi
ne miriše na dobro, nikako
sjena na plućima, jučer je slikano
odjel onkologije, prvi kat
tu moj tata večeras, ide spat
a ja letim k njemu, dole planine
stižem ti, tata, dobro sine
spakiro sam se, brzinom munje
moram ga vidit, prije, neg ga uzme
sa starim stalno sam se prepiro
rijetko bio emo
sad moj najdraži Ero
skoro ide na kemo
mozak ti ne proigra
a život već se odigra
tako valjda mora bit
pričaš o glupostima, a fulavaš bit
stari, baš sam fulavo
stari, baš mi je žao
toliko sam se svađo
i znao bit zao
a nisi zaslužio, za vječnost zadužio
sklopit ću album, da bi se odužio
znam da nije dosta, ni blizu
kad oba sina su ošla, ti pao si u krizu
i dokturi mogu tražit uzroke koliko hoće
to dotuklo te, znam, oče
šljako si ko pas, od kad si disao
šljako si za nas, u tom tražio smisao
kad je smisao nestao
tata borit se prestao
nema više volje, odradio svoje
Bože, visoko sam, letim
kažu da bliže sam tebi
ako me čuješ, makni ovaj bezdan
polako sine, još ništa se ne zna
još ništa se ne zna
al zapravo nema tajni
smiri se, stani
zadnji su dani
još ništa se ne zna
al sve su karte na stolu
kad pomoć ne mogu
pomolim se Bogu
koji čudan osjećaj
u Zadar sam stigo
zagrljeni parovi, hodaju rivom
nekima još je ljeto, još je godišnji
a mene eto, bolesnika obići
dolazi nešto, da tatu mi uzme
ja vrtim scene i slažem ih kao puzzle
2, 3 mjeseca nazad, pukla me depra
ne znah kud od jada
tražio sam razloge nedostatka volje
crne misli me more
slijep na boje
a guja nije popuštala, dio po dio me ljuštila
sve mi gore i gore
ne nalazim, odgovore
potpuna, neshvatljiva praznina
nešto sa mnom ne štima
čekam kraj filma
al ga nikako dočekat
padam
al se nikako dočekat
stvarno me dere, teško vrijeme
u bunilu, počnem pisat bratu
Burque, ne znam šta je
al stalno, mislim na tatu
nadimim se i vežem, nepovezive točke
brte moje misli, ne smju biti točne
lud ko Maximilijan iz filma Pi (https://www.imdb.com/title/tt0138704/)
brine što ostajem lud i kad prestane high
kaže Burque
gle, stalno si isti, ništa tu se ne mijenja
brte, čuj me, nešto se sprema
samo, još ništa se ne zna
još ništa se ne zna
al zapravo nema tajni
smiri se, stani
zadnji su dani
još ništa se ne zna
al sve su karte na stolu
kad pomoć ne mogu
pomolim se Bogu
napokon u Zagrebu, grlim mamu
sjedimo za stolom sa stražnje strane kuće
kolovoz je, al nije preveć vruće
iz cigarete joj se dimi
kaže, drago joj što me vidi
ona vidi svog sina, a ja ko nagazna mina
ne znam kud sa sobom, odlijepio s mozgom
njena smirenost me buni
bunt budi
al ne može mi prodat priču
jer inače brine, za svaku sitnicu
sve govore bore
na majčinu licu
ne razmišljam jasno, na nogama od svitanja
ruksak mi na leđima i pun je pitanja
sine čekamo da doktorica, nekakvu vijest da
mama samo ne reci, da još ništa se ne zna
još ništa se ne zna
al zapravo nema tajni
smiri se, stani
zadnji su dani
još ništa se ne zna
al sve su karte na stolu
kad pomoć ne mogu
pomolim se Bogu
|
||||
4. |
||||
4. CVJETNO (feat. Ma Lee Marin)
pričali smo 3 minute . . .
imali smo 3 minute . . .
pričali smo 3 minute . . .
imali smo 3 minute . . .
čujte, nije imo pojma da dolazim
čujte, nisam imo pojma šta prolazi
al vrlo brzo ću saznat
od čeg moj tata je sazdan
kad vidio me kako sjedim, u bolničkom bircu
u plač briznu
u meni cvili ko kad ideš po ploči - kredom
al ajmo redom
mrzim ovaj birc i bolnicu
mrzim ove, drvene klupice
od njih dobijem groznicu
sjede ljudi
formiraju grupice
nitko ovdje, nije drage volje
dobiješ sijede i bore, neizvjesnost kolje
za stanovnike ovog grada, svaka kava
može bit zadnja
i obično ju piju teške duše
jer ne, puše
il ne pušit se trude bar
tugom odiše, ovaj bar
mama je otišla do tatine sobe
hodnikom, pa stepenicama gore
kaže kad me vidi, da će past u nesvijest
skeniram ekipu i gledam gdje ću sjest
obično to bude od ljudi nešto dalje
volim sa strane, promatrat stanje
zauzeh mjesto
nalaktih se na stolu
i naručih Colu
Cola, moja prva droga
sjetim se dana, kad prvi put sam ju proba
s nama nisu bili brat i mama
opel Ascona, unutra, ja i tata
stari tad još je vozio za Vjesnik
ja na stražnjem sicu, igram Tetris
kazeta, Bajage i Instruktora
trudi se nadglasat zvuk motora
album pun je sjajnih lajni
svježa roba, "Prodavnica tajni"
Gore-dole, Plavi safir
klasici, ko Alma i Mahir
uglavnom, bliži se mjesto
skrenemo desno, pa lijevo, pa desno
za makinu na parkingu je malo tjesno
natpis kaže - Pečenjarnica Cvjetno
Cvjetno . . .
tu ne poslužuju tijesto
Cvjetno, kažem ti lijepo
Cvjetno, uvijek isti menu
Cvjetno, godi meni
čujte, tad još se oslovljavalo sa druže
čujte, sjedimo na stolicama, konobarice kruže
tata pita šta ćeš - ćevape male
on će kombinaciju, pozove konobaricu
naruči te uz naklon do poda, doda
molim vas, lepinju, malo, namočite u ulju
zašto ne smjem igrat Tetris, mi ne ide u bulju
sine, strpi se, igrat ćeš kasnije, ništa se ne boj
ćevapi su masni, zamastit ćeš Gameboy
konobarica došla
ćevapi mali, kombinacija, Žuja, Cola
krcato, ne vidiš stola
tata uzme bocu i nalije mi crnu vodu
probaj sine, sad si, veliki dečko
al na ustima mu stoji nešto
komad šiša, gledat ga teško
gledam ga sa smješkom
primaknem Colu nosu
mjehurići divljaju, skaču mi u kosu
tata ti si lago, šta ovo si mi dao
od ovog mi se riga
igricu hoću igrat
tata makne šiš sa usne
nasmije se, pokaže zube
reče sine, šta se žustriš
igraj svoj Gameboy, naručit ću ti gusti
drugarica konobarica, molim jedan gusti za maloga . . .
gusti, molim jedan gusti
gusti, mali šta se žustriš
gusti, budi drugarica
gusti, donosi konobarica
čujte, pa gdje su više, isčekujem da siđu dole
čujte, otpijem Cole
da skratim si muku
kad evo mame, drži tatu pod ruku
pričaju i hodaju kroz rulju
pogled na tatu, mi razara dušu
moj ero, moj super heroj
moj odgovor na svako zašto i kak
na nogama više, nije lak
toliko me toga, za ovog lika veže
nikad mi nije, bilo teže
moj tata je satkan od sveg što mi je bitno
kako sebi priznat, da moj tata broji sitno
kako uopće razgovor otvorit
od bolesti ga ne mogu odvojit
trebo bi mu pomoć i dignut mu duh
dok iznutra se raspadam, ko stari kruh
3 minute . . .
3 minute . . .
3 minute . . .
3 minute . . .
kad vidio me kako sjedim u bolničkom bircu
u plač briznu
u meni cvili ko kad ideš po ploči - kredom
digoh se zagrlit ga, odložih Colu s ledom
ispod drveća, na prolazu između drvenih stolova i klupica
u bircu na Jordanovcu, grlim tatu
nešto mu šapućem na uho
ništa ne postoji
sve oko nas je gluho
bok tata - tu sam
sjednimo za stol, slušam
pričaj o čem hoćeš, šta god ti je na duši
u pogledu mu čitam, nebitno sine, tu si
mama se udaljila i ostavila nas na samo
e, da sam znao samo
da ovaj razgovor nam je osto samo
pričali smo mi i narednih dana
ali, nikad tata, otkrio nije, toliko rana
te 3 minute dok je pričao
bile su dublje, otkrile mi smisao
nikad više, naučio nisam
izgubit će snagu, to se ne da zapisat
sad moj tata je na režimu, stroge bolničke djete
držim ga za ruku, dijete je otac, otac je dijete
želim ga iz bolnice otet
i u Cvjetno odvest
koliko mi znači, želim da mu bude jasno
slušat ćemo Bajagu ko nekad
bit će nam krasno
al za Cvjetno je kasno
moj tata više - ne smje jest masno
za Cvjetno je kasno
moj tata više, ne smje jest masno !!!
kasno, tata, sad je kasno
kasno, je za masno
strašno, volim, te strašno
Straško, vodi, me u Straško
|
||||
5. |
Hennessy
05:29
|
|||
5. HENNESSY
kad bi šetali kvartom
okretala bi se za svakim pasom
gle kak je pufast i sladak
nije ljube, stalno kenja i noću zna lajat
plus, stan nam je mali
jedva nas dvoje stali
još nemamo djece i nemamo briga
ne treba mi stvor, što se linja
onda složila bi tužnu facu
ne i ne, libo me racku
nije me pilala kronično
više periodično
tu i tamo kad bi ju puklo
bacala bi bubu u uho
i tako, reda se dan na dan
dolazi veljača, bliži joj se rođendan
za krenut u potragu treba imat volju
evo me već, bacam krugove, po Garden Mall-u
ne pitaj me kako i zašto - jer ne znam
u Zoo shopu sam se našo, gledam - neman
daj pogledaj ovu nakupinu dlake
a tek ove uši slatke, što stoje oboreno (moj prvi oksimoron)
ovo je najslaðe biće, ikad stvoreno
stan nam je mali, pitam se koliko ovo, planira rasti
na staklu piše kunić - patuljasti
odem do blagajne, i u svoj notes
upišem još jedan, nepromišljeni potez
dobit će kunića
a tražila je pasa
dobit će kunića - nerasta
dobit će kunića
i bombone Vau-Vau
dobit ću papučom - u glavu
nazvali smo ju Hennessy, skraćeno - Henny
iako je bila, poklon ženi
čupava Henny, bila je privržena - meni
nije bilo normalno
koliko nam je bilo stalo
do tog bića malog
al s ljubavlju, nisam pretjeravo
kad bi me do ludila dovela
u kavezu bi noć provela
pazio bi na elektro šokove
jer grizla bi kablove
a Bogme i štokove
ma, nebitno, to sve dok bila je
vrlo mala
sad je već velika - cura prava
i kužimo se vrlo dobro
ko Pončo i Toro
pravi drugari
stan pun je ljubavi i više nije mali
al, moj stari
ne može povezat te stvari
kupujem živinu, a djecu ne pravim
nije konto i nisam mu uzimao za zlo
reko bi mi:
šta će ti to, zakolji to
šta će ti to
zakolji to
šta će ti to
zakolji to
šta će tito
za ko ljito
dobit će kunića
a tražila je pasa
dobit će kunića - nerasta
dobit će kunića
i bombone Vau-Vau
dobit ću papučom - u glavu
jeba te, nisam mislio da će doći do tog
moramo ostavit, kunića svog
Hrvatska je out, Irska je in
teško se bilo, pomirit s tim
Henny ne smje u avion
a do irske danima, vozi kamion
bojimo se, uginut će blago naše
ostaje blago, kod mame i ćaće
al ne boj se Henny
ovo je, samo za sad
falit ćeš ženi i meni
ne misli da sam gad
Buco, ovo je samo za sad . . .
ne misli da sam gad . . .
zezali bi se da je Henny na čuvanju, kod dede i bake
mama bi rekla, nije to dijete, ne budi prase
i nisam vjerovo ušima, tu nešto ne štima
stari, koji želi, sina od sina
Henny, rado ima
i to saznajem od mame uglavnom
on sluša dok pričamo i odmahuje glavom
stari je s Henny, vrlo friendly
ko poklopac i lonac
šalama da s Henny, treba u lonac
očito je - konac
stranac: moj stari je mek, više nije tajna
tata: sad joj nako je dlaka sjajna
tata: već se malo manje linja
stranac: stari Henny, rado ima
tata: pa se zaokružila, sad baš, baš fina
stranac: moj stari je mek, više nije tajna
tata: sad joj je nako dlaka sjajna
tata: već se malo manje linja
stranac: stari Henny, rado ima
tata: pa se zaokružila, sad baš, baš fina
tata, znam da lijekovi su te raznjeli
znam da ti Henny nije na kraj pameti
ležiš, i boriš se za život
tata, probaj skupit mot
gle, u pravu si bio
slabosti sam krio
bježo sam od djece
bježo od odgovornosti
sada pun sam sjete
trebam, da dobro si
tata, nemam djece, zbog mame i tebe
jer znam za vašu žrtvu
strah me da ne sjebem
ja nisam ti
ja nemam odgovore
teško nalazim rješenje
samo srljam u probleme
slušaj, napravit ću malog
ma, preokrenut ću Svemir
al ostani još malo
treba te i Henny
|
||||
6. |
Dite zove
04:13
|
|||
6. DITE ZOVE
razgovori nedorečeni
napretkom raka zatečeni
svatko ima savjet
svatko ima lijek
svi žele pomoć
al stari, klizi ko riba
nemoš ga se domoć
ne poznajem sabranijeg lika
vjeruj, rak pluća nije igra
lijekovi mu usporiše um
umoriše duh
lakše bi, podnio da me se bičuje
nego da gledam, kako ga izobličuje
nekad najtvrđa utvrda
sad samo ljuštura
stari je erkine race
od starog, dobivao lace
imao tvrd odgoj
radio ko stroj
i nisam nikad ga čuo, kako se žali
svaki problem mu mali
teglio, kad drugi bi stali
stvarno je krčio kroz trnje
od osnovne
po selu kopo čatrnje
radio za drugog ko za sebe
bez razlike, bez iznimke - nema izlike
toliko ćeš teško, čut
da mu je teško
valjda zato me je tako streslo
kad je reko
dakle, odradio je drugi kemo
pokriven dekom
na kauč lego
ne želim o tom mislit, jer ne, pomaže
čuo sam tatu u boli
kako zapomaže
tata: o, majko moja . . .
bol, bol, bol . . .
nema više ništa
samo bol
velika ko slon
bol, bol, bol
ajme, kako ga razara
nema nade
prošli dani su Lazara
bol, bol, bol
samo bol
ne postoji žena, ne postoje djeca
ne postoji kuća, samo, bol ljuta
bol bol bol
samo bol
ništa ne mogu učinit
sutrašnji dan, teško će vidit
iz daleka mogu samo slušat i gledat
skoro, tijelo će se predat
al ipak postoji nešto, jače od boli
stari zaziva onu, koja najjače voli
u najgorem stanju
čovjek doziva - mamu
sad poslušaj me, djevojče, momče
ovo ozbiljno je poput omče
i nadilazi moja shvaćanja
drž se
jer na staro nema vraćanja
Dobrkovići, Hercegovina
tatin, dom i domovina
tamo su mu svi i sve
ostavio sve da bi slijedio sne
tamo mu je mama
senilna i stara
hvalili smo Božju providnost
za bakinu dementnost
jer nedavno je izgubila sina
sa četvero djece, ostala sama strina
jebo te rog
ko bi joj objasnio
da sad dolazi Bog
po sina prvog
484 kilometra od tate
pred didovom kućom sjede
Antin Pero i Pekin Ante
jedu pole i pileće batke
pričaju mi šta su čuli od bake
tad pred kućom nije bilo nikog sem njih
bake i Branke
dok moj stari, mater zaziva i na kauču jauče
pred didovom kućom, izgovorene su riječi ove
ja neću ih reći, jer baka će bolje
baka: čujen da me dite zove
a ne znan koje
(baka ne zna koje od 6-ero djece je zove, op.a.)
još jednom, Bože, hvala Ti što si poslao zaborav
kako oš nazovi to
ja zovem to - JEZOVITO
|
||||
7. |
Tobom sam vođen
06:33
|
|||
7. TOBOM SAM VOĐEN
Bože, tobom sam vođen
stvorio si svaki dan
pa tako i ovaj
ne znam šta je miran san
osjećaj je grozan
Bože, tobom sam vođen
nek bude kako bude
nek ostanem bez vođe
Bože, samo učini
ovaj dan da prođe
moram natrag za Dublin, novi posao čeka
nova radna sredina, novi stres iz početka
kako se sabrat i bit trijezne glave
trebam da život, na kratko stane
ali život je krut, pa te stjera u kut
želim bit tu, ali moram na put
treba ganjat plaću, treba plaćat ratu
vrijeme je za povratak imigrantskom jatu
zar je stvarno sve u novcu
pitam se dok vozim prema Jordanovcu
ako odgovor je ne
zašto napuštam tatu koji dao mi je sve
temu odgaðam za kasnije
trebam se uzemljit i razmišljat jasnije
od kad došao sam, svi govore mi - smiri se
moraš bit snažan i pozitivan, s tim pomiri se
al ne ide, emocije divljaju
najbitnija osoba, u životnom je smiraju
noć je i dolazim kasno
danas zadnji dan je s tatom
to posve mi je jasno
Bože tobom sam vođen
stvorio si svaki dan
pa tako i ovaj
ne znam šta je miran san
osjećaj je grozan
nek bude kako bude
nek ostanem bez vođe
Bože, samo učini
ovaj dan da prođe
vani smo i pričamo, zapalio je jednu
pokušavam se smijat al samo osjećam bijedu
jedva cijedim riječi, al koji kurac reći
nevidljiva sila, riječi mi priječi
a vidim da i tati je već sveg dosta
od silnih posjeta, posta
bez snage će ostat
tata, ajmo, otpratit ću te do sobe
al ne želim ić do sobe
vlastite me riječi lome
uđemo na kratko, u bolničku kapelu
prekrižit se pred Bogom, na raspelu
koristim trenutak na samo
i zagrlim tatu snažno
govori mi sine, nemoj
danas imao sam kemo
strah me te dotaknit
ne želim te ozračit
tata, ne znam o čem pričaš i - boli me briga
oprosti mi za sve
ne mogu si oprostit što ću otić
beskrajno te volim
ne podnosim da te boli
divim ti se ćaća, ne znam da li shvaćaš
sve radio si kako treba, fala ti do neba
putem do sobe, gubio sam živote
ko mačka, svih devet
zagrnuo ga dekom, polego u krevet
zbogom tata, sutra letim
zovnem te kad sletim
zbogom sine, pamet u glavu, i pazi se
može, kad sletiš, javi se
odlazak, ljubim tatu u obraz
odlazak, ovo je poraz
vozio sam doma, vrištao od bola
tresao se i trgao volan
zvoni mobitel, zove me brat
kaže, moraš na kočnicu stat, moraš se sabrat
gle, brat, volim te, al, nemoj srat
kad ću plakat, ako neću sad?
Bože tobom sam vođen
stvorio si svaki dan
pa tako i ovaj
ne znam šta je miran san
osjećaj je grozan
nek bude kako bude
nek ostanem bez vođe
Bože, samo učini
ovaj dan da prođe
isti dan kad sam sletio
pred komp sam se zalijepio
počeo editirat “E moj Matane” video
tata ne smije otić, a da nije ga vidio
sve je predvidjela, ta pjesma greza
na koji način - ne znam
sve je u njoj, moj odlazak, moj povratak
smrt oca, krug života
sve se ponavlja, nikad nije bilo jasnije
samo netko vidi ranije, netko vidi kasnije
to malo video materijala
što smo snimili na brzaka
smonto sam, da pogleda tata
buraz je snimio video
kako tata gleda video
pazi, plakao sam jer sam otišo od ćaće
dok gledam kako ćaća plače
jer je ošo od svog ćaće
bit će da se plače
kad te odvoje od drače
Bože tobom sam vođen
stvorio si svaki dan
pa tako i ovaj
ne znam šta je miran san
osjećaj je grozan
nek bude kako bude
nek ostanem bez vođe
Bože, samo učini
ovaj dan da prođe
što se mene tiče, ja sad putujem irskom
posao mi ne da, da se posvetim bitnom
klijenti su mi bolnice i starački domovi
kad uđem unutra, pred očima mi grobovi
hodnicima hodam, ko irski vučji hrt
mirišem samoću, patnju i smrt
potpuno sam bezglav
al ne dam da se predam
promjenio mi se mentalni sklop
hodam prazan ko oklop
stari je promjenjivo
čas bolje čas gore
odlučili smo, letimo, uskoro dole
rano jutro, subota, 24-i deveti
mobitel mi zvoni, mobitel se krevelji
buraz plače, znajuć njega
znam šta suze znače
- neće još dugo, buraz
ne znam šta da radim
umire stari, buraz
ne mogu da ga spasim
- brte, smiri se, puno je na tebi
šta do sad si izdržo, ja ni pola ne bi
daj ga na telefon, da mu kažem da sam tu
- buraz, ne može te čut, bunca ko u snu
al evo, pričaj nešto
reko sam mu 10 puta da ga volim
da smo uz njega - i da - dolazim
čekaj me, izdrži još malo
moram bit kraj tebe tamo
želim te zagrlit samo
zakuco sam, jebeni mob u pod
polulud, spremio kofer za put
sad taksi nas vozi
u budućnost što me grozi
sjedim i gledam kroz prozor, u grudima me stišće
javljam se na telefon
- burque, nema ga više
|
||||
8. |
Još samo jedna priča
02:53
|
|||
isječak iz 40-minutnog telefonskog razgovora između tate i mene
|
Streaming and Download help
If you like stranac, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp