6. DITE ZOVE


razgovori nedorečeni
napretkom raka zatečeni
svatko ima savjet
svatko ima lijek
svi žele pomoć
al stari, klizi ko riba
nemoš ga se domoć
ne poznajem sabranijeg lika
vjeruj, rak pluća nije igra
lijekovi mu usporiše um
umoriše duh
lakše bi, podnio da me se bičuje
nego da gledam, kako ga izobličuje
nekad najtvrđa utvrda
sad samo ljuštura
stari je erkine race
od starog, dobivao lace
imao tvrd odgoj
radio ko stroj
i nisam nikad ga čuo, kako se žali
svaki problem mu mali
teglio, kad drugi bi stali
stvarno je krčio kroz trnje
od osnovne
po selu kopo čatrnje
radio za drugog ko za sebe
bez razlike, bez iznimke - nema izlike
toliko ćeš teško, čut
da mu je teško
valjda zato me je tako streslo
kad je reko
dakle, odradio je drugi kemo
pokriven dekom
na kauč lego
ne želim o tom mislit, jer ne, pomaže
čuo sam tatu u boli
kako zapomaže

tata: o, majko moja . . .

bol, bol, bol . . .
nema više ništa
samo bol
velika ko slon
bol, bol, bol
ajme, kako ga razara
nema nade
prošli dani su Lazara
bol, bol, bol
samo bol
ne postoji žena, ne postoje djeca
ne postoji kuća, samo, bol ljuta
bol bol bol
samo bol

ništa ne mogu učinit
sutrašnji dan, teško će vidit
iz daleka mogu samo slušat i gledat
skoro, tijelo će se predat
al ipak postoji nešto, jače od boli
stari zaziva onu, koja najjače voli
u najgorem stanju
čovjek doziva - mamu

sad poslušaj me, djevojče, momče
ovo ozbiljno je poput omče
i nadilazi moja shvaćanja
drž se
jer na staro nema vraćanja
Dobrkovići, Hercegovina
tatin, dom i domovina
tamo su mu svi i sve
ostavio sve da bi slijedio sne
tamo mu je mama
senilna i stara
hvalili smo Božju providnost
za bakinu dementnost
jer nedavno je izgubila sina
sa četvero djece, ostala sama strina
jebo te rog
ko bi joj objasnio
da sad dolazi Bog
po sina prvog

484 kilometra od tate
pred didovom kućom sjede
Antin Pero i Pekin Ante
jedu pole i pileće batke
pričaju mi šta su čuli od bake
tad pred kućom nije bilo nikog sem njih
bake i Branke
dok moj stari, mater zaziva i na kauču jauče
pred didovom kućom, izgovorene su riječi ove
ja neću ih reći, jer baka će bolje

baka: čujen da me dite zove
a ne znan koje


(baka ne zna koje od 6-ero djece je zove, op.a.)

još jednom, Bože, hvala Ti što si poslao zaborav

kako oš nazovi to
ja zovem to - JEZOVITO