pričali smo 3 minute . . .
imali smo 3 minute . . .
pričali smo 3 minute . . .
imali smo 3 minute . . .
čujte, nije imo pojma da dolazim
čujte, nisam imo pojma šta prolazi
al vrlo brzo ću saznat
od čeg moj tata je sazdan
kad vidio me kako sjedim, u bolničkom bircu
u plač briznu
u meni cvili ko kad ideš po ploči - kredom
al ajmo redom
mrzim ovaj birc i bolnicu
mrzim ove, drvene klupice
od njih dobijem groznicu
sjede ljudi
formiraju grupice
nitko ovdje, nije drage volje
dobiješ sijede i bore, neizvjesnost kolje
za stanovnike ovog grada, svaka kava
može bit zadnja
i obično ju piju teške duše
jer ne, puše
il ne pušit se trude bar
tugom odiše, ovaj bar
mama je otišla do tatine sobe
hodnikom, pa stepenicama gore
kaže kad me vidi, da će past u nesvijest
skeniram ekipu i gledam gdje ću sjest
obično to bude od ljudi nešto dalje
volim sa strane, promatrat stanje
zauzeh mjesto
nalaktih se na stolu
i naručih Colu
Cola, moja prva droga
sjetim se dana, kad prvi put sam ju proba
s nama nisu bili brat i mama
opel Ascona, unutra, ja i tata
stari tad još je vozio za Vjesnik
ja na stražnjem sicu, igram Tetris
kazeta, Bajage i Instruktora
trudi se nadglasat zvuk motora
album pun je sjajnih lajni
svježa roba, "Prodavnica tajni"
Gore-dole, Plavi safir
klasici, ko Alma i Mahir
uglavnom, bliži se mjesto
skrenemo desno, pa lijevo, pa desno
za makinu na parkingu je malo tjesno
natpis kaže - Pečenjarnica Cvjetno
Cvjetno . . .
tu ne poslužuju tijesto
Cvjetno, kažem ti lijepo
Cvjetno, uvijek isti menu
Cvjetno, godi meni
čujte, tad još se oslovljavalo sa druže
čujte, sjedimo na stolicama, konobarice kruže
tata pita šta ćeš - ćevape male
on će kombinaciju, pozove konobaricu
naruči te uz naklon do poda, doda
molim vas, lepinju, malo, namočite u ulju
zašto ne smjem igrat Tetris, mi ne ide u bulju
sine, strpi se, igrat ćeš kasnije, ništa se ne boj
ćevapi su masni, zamastit ćeš Gameboy
konobarica došla
ćevapi mali, kombinacija, Žuja, Cola
krcato, ne vidiš stola
tata uzme bocu i nalije mi crnu vodu
probaj sine, sad si, veliki dečko
al na ustima mu stoji nešto
komad šiša, gledat ga teško
gledam ga sa smješkom
primaknem Colu nosu
mjehurići divljaju, skaču mi u kosu
tata ti si lago, šta ovo si mi dao
od ovog mi se riga
igricu hoću igrat
tata makne šiš sa usne
nasmije se, pokaže zube
reče sine, šta se žustriš
igraj svoj Gameboy, naručit ću ti gusti
drugarica konobarica, molim jedan gusti za maloga . . .
gusti, molim jedan gusti
gusti, mali šta se žustriš
gusti, budi drugarica
gusti, donosi konobarica
čujte, pa gdje su više, isčekujem da siđu dole
čujte, otpijem Cole
da skratim si muku
kad evo mame, drži tatu pod ruku
pričaju i hodaju kroz rulju
pogled na tatu, mi razara dušu
moj ero, moj super heroj
moj odgovor na svako zašto i kak
na nogama više, nije lak
toliko me toga, za ovog lika veže
nikad mi nije, bilo teže
moj tata je satkan od sveg što mi je bitno
kako sebi priznat, da moj tata broji sitno
kako uopće razgovor otvorit
od bolesti ga ne mogu odvojit
trebo bi mu pomoć i dignut mu duh
dok iznutra se raspadam, ko stari kruh
kad vidio me kako sjedim u bolničkom bircu
u plač briznu
u meni cvili ko kad ideš po ploči - kredom
digoh se zagrlit ga, odložih Colu s ledom
ispod drveća, na prolazu između drvenih stolova i klupica
u bircu na Jordanovcu, grlim tatu
nešto mu šapućem na uho
ništa ne postoji
sve oko nas je gluho
bok tata - tu sam
sjednimo za stol, slušam
pričaj o čem hoćeš, šta god ti je na duši
u pogledu mu čitam, nebitno sine, tu si
mama se udaljila i ostavila nas na samo
e, da sam znao samo
da ovaj razgovor nam je osto samo
pričali smo mi i narednih dana
ali, nikad tata, otkrio nije, toliko rana
te 3 minute dok je pričao
bile su dublje, otkrile mi smisao
nikad više, naučio nisam
izgubit će snagu, to se ne da zapisat
sad moj tata je na režimu, stroge bolničke djete
držim ga za ruku, dijete je otac, otac je dijete
želim ga iz bolnice otet
i u Cvjetno odvest
koliko mi znači, želim da mu bude jasno
slušat ćemo Bajagu ko nekad
bit će nam krasno
al za Cvjetno je kasno
moj tata više - ne smje jest masno
za Cvjetno je kasno
moj tata više, ne smje jest masno !!!
kasno, tata, sad je kasno
kasno, je za masno
strašno, volim, te strašno
Straško, vodi, me u Straško
Poet Douglas Kearney and composer/producer/drummer Val Jeanty link up for a a compelling LP that feels like the written word come to life. Bandcamp New & Notable Mar 30, 2021