smrt, kamen i amen (klopka)

VERS 1
kako da ti objasnim
kako da ti dočaram
koliko kršem sam očaran
čuj me brte
nigdje nema zemlje – 'vako škrte
ovdje, na ivici života visiš
kravi, svako rebro vidiš
ne znaš dal' je gora zima
il' je gori zvizdan
od prirode bivaš izdan
ovdje, sve najteže te okači
gleda kako da te dokrajči
na nogama opanci
na pijatu okrajci
jao si ga majci
za stolom se stisli
deset usta na sisi
samo o hrani se misli
dragi Bože - di si
ovo nije pusta tlapnja
ovdje, život je patnja
svi odreda pothranjeni
al' vjerom - ohrabreni
krš nas krši
glad, iz utrobe strši
za razliku od bilo koga moga brata
zapade me, ići za fratra
uberi igru
u nas tri su stvari sigur'
smrt, kamen - i amen

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 2
malo sam se zanio
isuviše naglo sam banio
ajmo uvest malo reda
jer, još od pamtivijeka
najbolje je pričat priču - od početka...

dok...
teku vode Lištice
čatrnje, žedne su kišnice
hlad nam drži loza
draču, rješava koza
vječna skika u kući
skiku dite uruči
iako u nas, gladuju i tice
kaže moja baba, nikad dosta dice
biće, nikad dosta ruku
priča ide u krug
misto igračaka, oruđe u rukama
dani u polju - u mukama
mi ne oremo zemlju, mi oremo kamen
težak ovaj znamen
al' meni, lako je u polju
jer, samo čekam vodu
donose ju cure
al' nema niti jedne, poput moje frčke
od nje uzmem domejanu - objeručke
toliko je lipa, da, muti mi vid
mene kraj nje bude stid
iako živi se hrapavo
još dobro me zapalo
kad izgubim volju
pustim, misli da mi odu - na vodu
i na kosu krasotice
od nje, srce mi otiče
moja draga frčka
po duši mi prčka

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 3
al' 'ko još misli o ljubavi
kraj, stroga oca
ne briga njega, za frčku iz Stoca
od ljubavi se ne da živit
obitelj, treba preživit
za stolom nas je isuviše
teško se diše
izgleda će moja usta - skinut sa sise
frčki skoro neću vrijedit
žele me zaredit
otac, u fratre me sprema
sve mi se mijenja
volim tebe, dragi Bože
al', želim da me zovu oče
želim biti ćaća
ne razumi ćaća
došlo vrijeme da se krene
suzu, pustile stijene
prebrzo da se poprati
i frčka došla da me otprati
dade mi narukvicu
na njoj mali križ
nosit ću je, frčko moja
nosit ću je dok sam živ

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 4
stari život gubim
putem do sjemeništa, narukvicu ljubim
ćaću razumin
i ujedno mu zamjeram
kako i ne bi
kad najmanje se mene pita - o meni
al' poštujem volju
zalogaj viška, će ostat na stolu
dobih čistu robu
kolegu, krevet i sobu
kolega, kao da je znao, izađe napolje
a, ja u jastuk glavu zarijem
sam sam na svijetu
'tica, srušena u letu
osjetih se izdan
izoliran
dok ja puštam suzu ljutu
moji, svi su na kupu
pričaju uz ognjište
a, meni sve promiče
tako je kako je
'ko je reko' da lako je – slago' je
odvojen, do čeg mi je stalo
al' što sam plako' sam plako'
neću jecat više
staro se briše
nova priča se piše

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 5
taman što se tuga slegla
na vrata, pokuca kolega
dade mi nešto, pića i jela
pusti me da pojedem
pa me pusti da odmorim
ni riječi ne prozbori
mora da konta
šta po glavi mi se mota
duvana si smota
sve radi u miru, ništa na silu
uživa u svakom dimu, gleda u daljinu
situaciju pipa
osjećam da me čita
bez da išta pita
skuplja podatke
rješava duvana ostatke
neizvjesnost buja
dim, po zraku leluja
šutnja skoro stat' će
moje pitanje past' će
upitam ga oklen si
a, on se ni ne okreni
još malo da si oduška
riješi se opuška
pogleda me, pogledom lije
te kaže...
nema toga, 'ko se ne nasmije
kad kažem, da sam iz Slavonije
rodni grad mi je Đakovo
al ja sam se za Široki spakovo
i, tako to...

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 6
Đakovo - i tako to
al, Đakovo - kako to?
iz Đakova u Brig
samo doša bi mimosvit
jer, gore bi i lijen
imo' bogat plijen
bijede pun Brijeg je
Đakovo, iz bijede bijeg je
mučit, se ne moraš ni probat'
zemlju, je lako uzorat
u zemlji ni kamena
ne znaju oni, za kamena s ramena
baciš sjeme i gdje se pogodi - rodi
pričali mi mili moji
što na rad su išli gori
s našim kršom, ne može da se poredi
uspije, šta god se odredi
trbusi siti
i zimi i liti
brine me kolega
i jel' s njim sve u redu
kad, odabro je - bijedu

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 7
kaže mi kolega...
ovakvo je stanje
moj otac, ima imanje
i treba radne snage
nikad žalio novca
za platit Hercegovca
nema takva radnika
nema takvih navika
dok drugi je kilav
Hercegovac, agilan i žilav
hodajuće stijene
nema osobe lijene
pa pričom dalje krene...
što se tiče Slavonije
baš i bajno nije
domaći čovjek, od rada se krije
kraj zemlje - bogate
on kloni se lopate
opasno je pogotovo
kad sve dobiš' na gotovo
politika, slabo - odrađena
stoje polja neobrađena
budućnost se klima
onom šta sve ima...
pa kaže mi, druže...
čuj, ovako ti to bude

teška vremena, stvore jake ljude
jaki ljudi, stvore dobra vremena
dobra vremena, stvore slabe ljude
jer s vremenom se manje trude
slabi ljudi, stvore teška vremena
u životu sve se mijenja
i sve ide u krug
uoči paterne drug
zato sam tu
da ubacim svoj trud
ovdje, teška su vremena
dakle ljudi su jaki
uz vjeru još i jači
a, mene vjerski poziv kači
i - sve mi znači

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 8
ko' mi njega posla
dobro zbori došljak
ovdje život nije lak
ne može ovo svak'
gdje uvjeti su stroži
tu su miljenici božji
kraj, koji kao težak slovi
Bog ga blagoslovi
vlastiti narod, počeh gledat drugim očima
ko' da prožet je moćima
ne vidi vlastitu snagu
dal' ja sam tu da pazim na nju?
dal' ja sam ovdje stavljen
uglavljen ko' kamen
dal' ja sam tu da nosim plamen
odgovore nemam, al' sam dobio viziju
ćaća, me spremio za misiju
a, da nije niti znao
ja od tog dana nisam stao
u trenu sam stasao
kad smisao sam našao
osjetih puninu
za ispravit - svaku krivinu
ni dužan ni kriv
dobih poziv dok sam živ

refren
krampom, kad udarat stanem
naiđem na kamen
od znoja, muti mi se vid
kamen, nastavljam na suhozid
suhozid, znojem umit ću
odmaram, moleći krunicu
u radu, dočekujem smrt
čeka li me rajski vrt?

VERS 9
u rad - uronjen
za rad nikad moljen
moji udovi su oruđe
moj um je oružje
stremim ka' cilju
moj korak ima milju
zaslužio, franjevački habit
kroz njeg' ne možeš me ranit
od njeg' zlo se samo razbi
nosim ga ko' super heroj
na njem tri su čvora - slobodno ih prebroj
u pitanje ih dovest nemoj
vjerom, čeličim ti duh
zaboravljaš na bruh
tu sam da ti snagu dadnem
dignem te kad padneš
brate, siguran si sa mnom
vodit ću te stranom tamnom
tamom prema svjetlu
dajem ti metlu
počistit ćeš sebe sam
tu sam da ti motiv dam
dok, budim ti vjeru
grijesi se peru
kad si sit, jak ćeš bit
ko' bik
još jači u posti
s glađu, naučit ćeš se nosit
naučit ću te reć' oprosti
franjevac - do kosti

refren 2
Franjevac
moje moći, leže u čistoći
Franjevac
nikad otužan, Bogu poslušan
Franjevac
moja baština - je neimaština
Franjevac
kad god me sretneš
htjet ću ti dobro
što god rekneš
moj si pobro'
mir s tobom!

VERS 10
držimo narod, narod drži nas
al' ne voli nas vlast
teror žele vršit
duh nam žele skršit
u vjeri odgojeni
zbog vjere progonjeni
domovi nam polomljeni
žele zatrti nam sjeme
pa braća bježe diljem zemlje
vanka je bojište
al' narod pruža sklonište
paze na nas ko' na svoga
dobro došli u svakoga
ko' je ovaj?
starce pita malac
u kući im stranac
djeca, čude se čudom
kažu starci to je stric – il' ujo
pa kad dođu oni
da se djeca ne izlanu
ostajemo na slobodi
djeca, čuvaju nam stražu

refren 2
Franjevac
moje moći, leže u čistoći
Franjevac
nikad otužan, Bogu poslušan
Franjevac
moja baština - je neimaština
Franjevac
kad god me sretneš
htjet ću ti dobro
što god rekneš
moj si pobro'
mir s tobom!

VERS 11
stiže vrijeme štete
veljača je, četeres' pete
oni stežu obruč
mi smo problem goruć'
riječ se proču
po živote nam dolaze
bez krvi ne odlaze
predmet smo odmazde
mrtav čim te spaze
nemilice gaze
a, ja...
znam, da bliži se kraj
oni skoro doć' će u naš kraj
dragi ćaća vidi me
stvorio veze neraskidive
život u vjeri
ovo nikad reko' ne bi
sve Bogom je prožeto
samo vjera može to
osjećam se skrušen
što ovim išao sam putem
svoje djece imo' nisam
al' toliko ih imam - da ne znam ni sam
svako, dijete je moje
imam ljubavi za svako
prije nisam gledo' na to tako
narod, u vjeri je staso'
nikad potlačeniji
nikad vredniji
nikad Bogu vjerniji
ništa ne mogu nam nemiri

skoro su na brigu
al', ne tarite brigu
spremamo im igru
prije nego odu
upast će u klopku
nevidljivu oku

pogledam kroz prozor
ugledam ponor
u ponor uprem prst
vidim rajski vrt!

VERS 12
nisu, stigli ni pokucat'
otvori im vrata jedan brat
otvori im vrata jedan brat...

zbunjen, bješe im pogled
na stolu čeko' ih je objed
na stolu čeko' ih je objed...

posebno im bješe milo
u bokalu vidit' vino
u bokalu vidit' vino...

ugodno se raskomotiše
vino popiše
vino popiše...

pojedoše zatim
klopku nitko od njih
ne može da shvati
ne može da shvati...

za posebne se goste čuva
domaći duvan
škija od milja
škija od milja...

dim, ko' nekoć s kolegom
leluja po sobi
neizvjesnost drobi
neizvjesnost drobi...

uskoro će klopka
da se odmota...

VERS 13
12 nas je
pobit' će nas sve - jasno je
odavno kasno je
nismo se dali u bijeg
ne napuštamo stijeg
ne napuštamo Brijeg
al' bježati kud
bježati je uzalud
gdje god da se maknem
doći će da me smakne
skoro će nas smaknut
u osinje će gnijezdo taknut
ubojstva iz obijesti
mi, na stranicama povijesti
zar ne vide
da im u interesu nije
pretvorit nas u mučenike
gube rat, dobivaju bitke
na sebe bacaju ljagu
narodu daju snagu
o nama će pisme pivat'
grijat, će ih inat
nema bolje hrane
za želuce prazne
iz najveće nedaće
izvlači sjećanje
na sedmoga veljače
ubiše prvog pa drugog
napraviše, krvavu lokvu
gotovo je, upadoše u klopku

VERS 14
a, mene...
habit mi svukoše
pred njih me dovukoše
srce, iskočit mi je htjelo
staviše preda me raspelo
rekoše mi - pljuni
živi, ostat će ti ljudi
pametan budi
nježno, primih raspelo
na prsa ga stisnem cijelog
poljubim narukvicu, moje frčke
sjećanje na nju - dušu mi frče
skoro će život da mi svrše
zadnji put, mi zamiriše duvan
o samo jednom dumam
po rajskom vrtu da se muvam
napokon - krv mi proliše
ja sam samo jedan, od še'set šestorice

kako da ti objasnim
kako da ti dočaram
koliko kršem sam očaran...